Kometa 3I/ATLAS je tek treći potvrđeni međuzvezdani objekat koji je ušao u naš Sunčev sistem, posle misterioznog Oumuamue (2017) i komete 2I/Borisov (2019). Otkiven je 2024. godine teleskopom ATLAS (Asteroid Terrestrial-impact Last Alert System), po kojem je i dobio ime.
Za razliku od ʻOumuamue, koja nije imala klasičnu komu i zbog toga je izazvala teorije da možda nije prirodnog porekla, ATLAS pokazuje sve osobine prave komete: razvija rep, isparava led i oslobađa gasove. Naučnici su potvrdili prisustvo vode, ugljen-dioksida i ugljen-monoksida, uz neverovatno visok odnos CO₂/H₂O – čak osam puta veći nego kod tipičnih kometa iz našeg sistema. Zabeleženi su i tragovi ređih molekula poput karbonil-sulfida (OCS), što dodatno naglašava njegovu jedinstvenost.
Ono što ga čini još intrigantnijim jeste procena da je ovaj ledeni putnik star više od 7 milijardi godina, dakle stariji i od našeg Sunca. Njegova putanja je hiperbolična, što znači da dolazi iz međuzvezdanog prostora i da će nakon prolaska kroz Sunčev sistem zauvek otići dalje u galaksiju.
Dolazak 3I/ATLAS-a predstavlja retku priliku za astronomiju – možda i jedinu u našem životu – da se izbliza prouči materijal koji potiče iz nekog drugog planetarnog sistema, miljarde godina udaljen od našeg porekla.
Loeb i vanzemaljski tragovi
Avi Loeb, poznati harvardski astrofizičar, postao je svetski poznat kad je tvrdio da je prvi međuzvezdani objekat Oumuamue možda veštačkog porekla, tj. neka vrsta svemirske sonde ili „svemirsko đubre“ koje je napravila vanzemaljska civilizacija. Njegova ideja je tada izazvala buru — deo naučne zajednice je odbacio hipotezu, ali ona je i dalje privlačila pažnju javnosti jer ʻOumuamua nije imao klasične znake komete.
Kada se pojavio 3I/ATLAS, prirodno je bilo da se pitanje ponovo postavi: da li i ovaj međuzvezdani posetilac može biti vanzemaljski artefakt?
Za razliku od ʻOumuamue, ATLAS je vrlo brzo pokazao jasne osobine komete — komu, rep i gasove — pa je naučna zajednica prilično složna da je ovo „prava“ kometa. Međutim, Loeb je naglašavao da svaki ovakav objekat treba posmatrati i sa otvorenim umom, jer nam može doneti materijal koji potiče iz sasvim drugačijih zvezdanih sistema, a možda i dokaze o tehnologiji drugih civilizacija.
NOVE VESTI
Plan posmatranja od strane Marsovih misija
Evropska svemirska agencija (ESA) priprema posmatranja ovog kometa koristeći orbitere oko Marsa — Mars Express i ExoMars TGO. Pristupiće mu relativno blizu, već 3. oktobra 2025, otprilike na 30 miliona km od Marsa.
Nova analiza sugeriše da kometA možda potiče iz “debljeg diska” Mlečnog puta, što znači da bi mogao biti star čak oko 7 milijardi godina — stariji od samog Sunčevog sistema.
NASA-in Webb teleskop je 6. avgusta 2025. zabeležio spektroskopske podatke koji ukazuju na to da komet ima izuzetno visok odnos CO₂/H₂O (oko 8 ±1), što je među najvišim zabeleženim u kometama. Takođe su detektovani vodena para, ugljen-monoksid (CO), i sumljivi tragovi OCS, vodeni led i prašina.
Prvo otkriće vodene aktivnosti
Ultravioletna posmatranja sa observatorije Swift (između 31. jula i 1. avgusta 2025) otkrila su OH emisije (hidroksil), što ukazuje na sublimaciju vode čak i na udaljenosti od preko 3 AU (astronomske jedinice) od Sunca. Proces vodene aktivnosti je bio iznenađujuće visok, sa stopom od ~1,35 × 10²⁷ molekula/s (~40 kg/s).
Normalno kod kometa u Sunčevom sistemu:
Tipično, odnos ugljen-dioksida (CO₂) prema vodi (H₂O) je manji od 1 (često ~0,1–0,3). To znači da se većina mase koju kometa izbacuje sastoji od vode.
Kod 3I/ATLAS:
Webb teleskop je izmerio da je CO₂/H₂O ≈ 8 (±1). To znači da ima 8 puta više CO₂ nego vode u oslobođenom materijalu.
Ovo je ekstremno neobično i može značiti:
da se kometa formirala u hladnijim, spoljnim delovima svoje matične zvezdane magline, gde je CO₂ mogao lakše da se zamrzne i sačuva;
ili da je voda bila istrošena tokom milijardi godina putovanja kroz međuzvezdani prostor, dok je CO₂ ostao stabilniji u jezgru.
Šta su sumnjivi tragovi OCS
OCS = Carbonyl Sulfide (karbonil-sulfid), jedinjenje koje sadrži ugljenik, kiseonik i sumpor.
To je jedan od retkih sumpornih molekula koje nalazimo u kosmosu. U našem Sunčevom sistemu, OCS se ponekad detektuje u kometama, ali u malim količinama.
Njegova prisutnost je značajna jer:
pokazuje da sumpor, koji je važan za hemiju života, postoji i u međuzvezdanim telima;
u astrohemiji, OCS se smatra jednim od „bio-relevantnih molekula“ (pronalazi se i u međuzvezdanim oblacima i u eksperimentima simulacije prabiološke hemije).