Zamislite svet u kojem rođenje deteta više ne zavisi od ljudskog tela. Svet u kojem medicina, tehnologija i bioinženjering preuzimaju ulogu prirode. Ova ideja, koja decenijama zvuči kao naučna fantastika, danas polako ulazi u realnost kroz razvoj veštačkih materica (artificial wombs). Ali dok nauka napreduje u tišini laboratorija, internet povremeno eksplodira vestima o senzacionalnim “robotima trudnicama” i “prvim fabrikama beba”. Gde prestaje nauka, a gde počinje mit?

Prvi koraci – od jagnjadi do mogućih beba
Pravi zamah u istraživanjima došao je 2017. godine kada su naučnici iz Children’s Hospital of Philadelphia predstavili tzv. Biobag – providnu plastičnu kesu ispunjenu amnionskom tečnošću. U njoj su uspešno održavali fetalne jagnjiće u razvoju, povezujući ih na uređaje koji su simulirali posteljicu i obezbeđivali kiseonik i hranljive materije.
Rezultat? Jagnjad su rasla i razvijala se nedeljama, gotovo kao da su u prirodnoj materici.
Na ovom modelu kasnije se razvija projekat EXTEND (EXTra-uterine Environment for Neonatal Development), koji su testirali timovi sa Duke univerziteta i CHOP-a. Cilj nije da zamene prirodnu trudnoću, već da spasu ekstremno prevremeno rođene bebe, omogućavajući im bezbedan razvoj u kontrolisanom okruženju.
EctoLife – vizija koja je uzdrmala svet
Godine 2022. internet je obišao video koncepta nazvan “EctoLife: The World’s First Artificial Womb Facility”. Ideja: ogromna laboratorija sa hiljadama providnih kapsula u kojima se nalaze bebe, praćene kroz svaki stadijum razvoja.
Koncept je zamišljen kao spoj veštačke materice, genetike i veštačke inteligencije, a obećavao je i mogućnost izbora fizičkih karakteristika deteta – od boje očiju do visine.
Naravno, EctoLife nikada nije bila stvarna ustanova – već futuristički prikaz vizionara Hashema Al-Ghailija. Ipak, snimak je pokrenuo globalnu raspravu: da li bi čovečanstvo prihvatilo fabrike beba ako bi one garantovale zdravlje i dugovečnost?
Naučna realnost 2025. godine
Uprkos fascinantnim idejama, realnost je daleko prizemnija:
Veštačke materice danas postoje samo u prekliničkim eksperimentima, uglavnom na životinjama.
Prva klinička primena na ljudima mogla bi da se desi oko 2027. godine, i to samo za podršku prevremeno rođenim bebama (pre 24. nedelje).
Eksperimenti sa torbarima u Australiji pokazali su da “umetne torbe” mogu pomoći razvoju vrsta poput koala, pa čak i da se koriste u projektima vraćanja izumrlih životinja.
Drugim rečima – nema govora o “fabrikama ljudi”, ali ima mnogo potencijala da se spasu životi beba koje bi inače imale minimalne šanse za preživljavanje.
Mit o kineskom “trudnom robotu”
U leto 2025. internet je preplavila vest iz Kine: “Humanoidni robot sa veštačkom matericom, sposoban da iznese trudnoću od začeća do porođaja”. Ime istraživača – dr. Zhang Qifeng, kompanija – Kaiwa Technology, prototip do 2026. godine, cena – oko 14.000 dolara.
Vest je eksplodirala na portalima, ali je ubrzo otkriveno da je reč o potpuno lažnoj priči:
Naučnik i kompanija ne postoje.
Fotografije su bile generisane veštačkom inteligencijom.
Univerzitet NTU je zvanično demantovao bilo kakvu povezanost.
Iako je priča bila izmišljena, uspela je da pokrene talas debata o etici i budućnosti reprodukcije – što samo pokazuje koliko je ova tema osetljiva i intrigantna.
Etika i budućnost – gde su granice?
Veštačka materica otvara pitanja koja prevazilaze medicinu:
Etika – Da li bi ovakva tehnologija mogla da se zloupotrebi za “dizajniranje beba”?
Društvo – Šta bi značilo ako majčinstvo i rađanje postanu opcionalni?
Politika i kontrola – Da li bi države ili korporacije mogle preuzeti kontrolu nad reprodukcijom?
Religija i kultura – Kako bi društva koja pridaju veliku vrednost prirodnom roditeljstvu reagovala?



